Moje ime je Sara. Rođena sam 1994. godine u Banja Luci. Odrastala sam u Jajcu, gdje i danas žive moja baka koju zovem Mikica i moja mama u tavanskom stanu od 45 kvadrata. Za sreću dosta je i 30, davno je rekao Alen Islamović. Dakle ja sam imala više. Bila sam i više nego sretna. Svoga oca nikada nisam upoznala jer je ostavio moju mamu prije mog rođenja. Dugo sam mislila da je moj glavni identitet upravo to. Dijete sa prezimenom oca kojeg ne poznaje. Ničije dijete.

Nakon što je umro u meni se stvorila neopisiva praznina. Čudni osjećaj izgubljenosti, nesnađenosti u vremenu i prostoru. A ponajviše pitanja ko sam to ja i gdje pripadam?

Ja sam spisateljica, ćerka, unuka, sestra, supruga, vlasnica psa Flafija. Ja sam žena koja je svoj identitet gradila i gubila na različitim teritorijama. Nikada se nisam plašila kopati dublje po sebi ne bih li pronašla odgovore na teška postavljena pitanja. Diplomirala sam komunikologiju, smjer odnosi s javnošću i radila u medijima i kompanijama širom BiH. Napisala preko 1000 radova i konačno odlučila da napravim onaj jedan, najveći, svoj. Ovu knjigu i portal koji su najveća bauštela snova na kojoj sam mogla raditi. Hvala mom suprugu Adisu što je bio fizički radnik moje bauštele, jer da bi jedna osoba sanjala, druga mora držati oči širom otvorenima. Bio je budan, dok sam ja sanjala.