Pričaće ti o tome kako je život bolji u Njemačkoj, Austriji, Norveškoj, Švedskoj ili nekoj drugoj zemlji. Pričaće kako se zarađuje više, živi bolje, kako je zdravstveni sistem bolji i kako je svaka od tih država uređenija.
Govoriće ti i o tome kako se živi lakše, drugačije i normalnije, daleko od kuće na mjestima koje vremenom počneš zvati dom. I biće upravu. Gotovo u svim navedenim stavkama. Ali ono o čemu neće govoriti biće važnije. Ono što se prećuti i što se spakuje na dnu kofera kad se svake godine krene put Bosne.
Onaj osjećaj lutanja i ne pripadanja ni tamo ni ovamo. One prazne zidove i tišine koje se ne daju prepričati ni popuniti ma koliko glasno pojačali tv. One trenutke da dok radite i lovite taj euro više, gubite sebe, gubite vrijeme, gubite prilike da budete tu. Emocija manje, realnost manje.
Razgovori sa porodicama online, ubrzana starost koja povratka nema i činjenica da si svake godine spreman provesti desetine sati na graničnim prelazima samo da dođeš do malene kućice koju jedino zoveš domom.
Život između dva svijeta, život između priče o životu i stvarnog življenja. Jednostavan je i za svakog pojedinačno drugačiji. Nekima je on stao između redova majčinog praga i bakinih ruku. Očeve podrške i bratske ljubavi. Nekima je on ostao zarobljen u ruci poput pijeska koji je iscurio, ostavljajući tek sitne pješčane niti, kao tragove da je tu nekada postojao.
Lijepo je živjeti na visokom standardu, imati prilike i mogućnosti, koje navodno u Bosni nemaš. Ali lijepo je i osjećati se slobodno i osjećati se doma. A dom zaista može biti mali, ali da je ispunjenost velika. Srce puno i osmijeh uzrokovan realnošću, a ne virtuelnim serviranjem zamjena za bliskost.
Idu dani, prolaze godine, odrastamo i sazrijevamo na ljestvici uspona društvenih normi. Što se više penjemo, sve je dalji početak s kojeg smo krenuli. Tek kroz maglu vidimo onu malu kućicu i uspomene na djetinjstvo kakvo smo imali.
Skupa je to računica da se novčanik prividno puni, dok se duša prazni. Neki su je pak spremni platiti, da bi se osjećali društveno usklađeno i na momente bolje. Uspješnije, veće, skuplje. Bez obzira na osiromašenu dušu koja tiho čeka. Na osjećaje kojih već odavno nema.